sfor-ovci i njihovi upadi ...

“Pitali su me jesam li sufija ili vehabija, jesam li u Aktivnoj islamskoj omladini i sprema li ona išta od terorizma”

Bez ikakvih osuda bh. javnosti ostao iznenadni upad SFOR-a u prostorije saudijske Humanitarne organizacije “Mekka”, hapšenje cetverice njenih radnika, oduzimanje velike kolicine novca namijenjenog djeci šehida. Zašto FMUP nije htio zaštititi dvojicu bh. državljana nad kojim su se pripadnici americkog SFOR-a nekoliko dana iživljavali? Ko ce zaštititi gradane ove zemlje ako SFOR pocne - kako se to najavljuje - i ubijati po Bosni?

Krajem septembra ove godine talijanski karabinjeri su u sarajevskoj opcini Ilidža provalili u prostorije humanitarne organizacije "Mekka" i, u potpunoj tajnosti, uhapsili dvojicu Bošnjaka, inace radnika ove organizacije, koji su se tu zatekli. Porodice uhapšenih Nihada Karšica i Almina Harbauša uzalud su danima tragali za svojim sinovima, pokušavajuci saznati jesu li barem živi. U FMUP-u im nisu znali ili, možda, nisu htjeli reci, pravdajuci se nedostatkom informacija.

Sforovci u civilkama

Tokom sedmodnevnog zatoceništva, Nihad Karšic i Almin Harbauša su bili izloženi raznim psihofizickim torturama, odnosno svojevrsnim ponižavanjima SFOR-ovih vojnika.

Pokušali smo doznati stvarne motive ovakvog postupka medunarodnih snaga. Tako smo, za ovu priliku, razgovorali sa Nihadom Karšicem, jednim od dvojice uhapšenih Bošnjaka.

- U utorak, oko 12 sati, otišao sam kupiti kruha. U jednom trenutku, dok sam se vracao iz trgovine, zaskocili su me trojica muškaraca civila i, sa pištoljima uperenim u glavu, ugurali su me u neki automobil, galameci na nekom, meni nerazumljivom jeziku - objašnjava Nihad kako je uhapšen.

Nakon krace vožnje, jedan od trojice civila koji su ga uhapsili pokazao je akreditaciju SFOR-a. Tako je saznao da su ga uhapsili talijanski karabinjeri.

- Okako su me ugurali u vozilo, pitao sam gdje je naša policija i zašto me oni ne hapse. Odgovarali su: “No problem, no problem!”.

Otmicari su Nihada dovezli u SFOR-ovu bazu na Butmiru, gdje je uslijedilo ispitivanje.

- Žalio sam se na grubo hapšenje. Nije bilo nikakve potrebe za tim. Uopce se nisam opirao. Komadant karabinjera mi je “odgovorio” pitanjima gdje ima eksploziva, jesam li mudžahedin i ima li ovdje terorista.

Ubjedujuci ga da saraduje sa njima i da im dâ informacije, karabinjeri su Nihadu prijetili da ce ga predati Amerikancima. Za saradnju su mu nudili novac i mogucnost studiranja u nekoj od zapadnih zemalja. Insistirali su i na dokumentiranju ispitivanja.

- Komadant karabinjera mi je rekao: “Po talijanskom zakonu, ti nam moraš dati izjavu”. Ja sam mu rekao da ne želim davati nikakve izjave, a i da talijanski zakon ne važi u našoj zemlji.

U americkom kafezu

Na kraju dana Talijani su Nihada, ipak, predali Amerikancima.

- Karabinjeri su mi dali papir na kome je pisalo da su uhapsili tog i tog, bez dokumenata, “covjeka koji možda pripada teroristickoj skupini”, a zatim me predali Amerikancima. Oni su mi stavili vrecu na glavu i lisice na ruke i ubacili me u automobil. Vozali su me, neko vrijeme, ukrug, vjerovatno da bi zavarali trag. Kad smo se napokon zaustavili, izveli su me i stavili na nešto kao krevet. Potom su sa mene skinuli svu odjecu osim majice i vrece na glavi. Potom su mi navukli odjecu, nakon cega su mi skinuli vrecu sa glave te sam mogao vidjeti da se nalazim u nekakvom kafezu.

Iste noci ga je Amerikanac ispitivao uz pomoc prevodioca. Prevodilac je cak govorio arapskim jezikom, primoravajuci Nihada da i on govori arapski.

Ispitivanje je dugo trajalo, nakon cega je Nihad ipak uspio malo zaspati.

- Iza sna me probudila buka. Cujem da nešto bacaju, nešto deru. Kad sam se razbudio, vidim da zamotavaju “moj” kafez nekakvim platnom ili folijom. Ništa mi nije bilo jasno. Malo kasnije sam cuo kako ispituju još nekoga. Po glasu sam poznao Almina i shvatio zašto su zamotali “moj” kavez’.

Helikopterski transport

Ujutro su došli po Nihada i helikopterom ga prebacili u SFOR-ovu bazu “Orao” u Tuzli.

- Ujutro dolaze po mene, stavljaju mi lisice i vrecu na glavu, ubacuju u auto i voze nekud. Potom me ubacuju u helikopter. Cujem samo brujanje. Nakon spuštanja u bazu, odveli su me u nekakav kontejner. Kad su mi skinuli vrecu sa glave, vidio sam nabildane vojnike u americkim uniformama. Htjeli su sa mnom razgovarati na engleskom jeziku. Na tome su veoma grubo insistirali. Natjerali su me da skinem sve do donjeg veša. Dali su mi neko platno s kojim sam se pokrio samo sprijeda, a zatim su me natjerali da skinem i donji veš nakon cega su me golog ostavili u tom kontejneru. Nakon dužeg vremena došao je Amerikanac koji zna bosanski. Pitao me je ko sam, šta sam itd. Nakon ovog razgovora, premjestili su me u novi kontejner, zatvor, gdje sam ostao do kraja procesa... Narednih nekoliko dana i noci nastojali su me psihicki slomiti. Svakih deset minuta dolazili su da me pitaju trebam li vode ili možda u toalet, zatim lupaju itd. Tokom noci nisu mi dali oka sklopiti, po cijelu noc lupaju, deru se, dolaze pitati trebali ti šta. Jednostavno, ne daju da zaspim. Dva puta su me izvodili da hodam bos po šljunku. To me veoma boljelo jer šljunak veoma oštar... Jednoga dana, više ni sam ne znam koji je to dan bio, dolazi jedan i dere se na mene. Stavio mi je kantu na glavu. Usljedilo je udaranje drvenom palijom po kanti, odnosno po mojoj glavi. Osjecao sam se grozno. Bio sam zabrinut za svoj život... Sutradan me taj isti udario šakom u predjelu cela i to pred oficirom koji me ispitivao. Trecega dana, kad sam išao u WC, taj je ponovo nasrnuo na mene i udario me željeznom šipkom. Nakon toga je došao neki inspektor. Usljedilo je novo ispitivanje. Kaže mi: “Ako te neko maltretira, slobodno ti meni reci”. Požalio sam se da me boli stomak, nakon cega su mi doveli doktora. Dao mi je nekakve antibiotike. Veoma se grubo ponašao prema meni, cijelo vrijeme je galamio... Jednoga jutra su mi donijeli za dorucak kuhano jaje i dvije šnite dvopeka. Nakon kraceg vremena, kad sam uspio pojesti jaje i jednu šnitu dvopeka, ušao je stražar i uzeo preostalu šnitu, govoreci da je isteklo vrijeme za dorucak.

Nakon svojevrsnih psihickih priprema, Amerikanci su Nihada primoravali da im odgovori na nekoliko njima interesantnih pitanja.Pitali sujesam li sufija ili sam vehabija, jesam li u Aktivnoj islamskoj omladini i sprema li Aktivna omladina išta od terorizma.

Petsto dolara za šutnju

Nakon što su iscrpili metode psihickih pritisaka i nakon što su pitali šta ih je interesiralo, Amerikanci su Nihadu saopcili da su pogriješili i da ce uskoro biti pušten na slobodu. Radi toga, a po njihovom zakonu, rekli su, moraju platiti petsto dolara, što je morao potpisati. Takoder su ga prisilili da potpiše potvrdu da nije bilo prisile nad njim i da su pitanja bila u vezi aa sigurnošcu BiH i SFOR-a te da nece nikome pricati koga je vidio i šta su ga pitali.

- Potpisao taj papir. Rekli su da cu ici kuci. Dok sam cekao da me puste iz celije, pojavilo se dosta vojnika. Stavili su mi lisice na ruke i noge i vrecu na glavu. Izveli su me iz celije i uveli u auto. Po jedan vojnik je sjeo sa moje lijeve i desne strane te su mi naredili da sagnem glavu, tako da mi je glava bila uprta u sjedišta. Vozali su me ukrug po bazi i tzo je potrajalo oko pola sahata. Prvo zalete automobil, pa naglo zakoce i ja udarim glavom u sjedište, i sve tako. Kad bi god zakocili i ja udario glavom, vojnici su se smijali. Kao da ih je to ponižavanje veoma veselilo. Na poslijetku su me stavili u helikopter i prevezli do SFOR-ove baze u Butmiru. Tu su mi skinuli vrecu sa glave. Prevodilac mi je rekao da sam slobodan. Ali, ponovo su mi nabili vrecu na glavu i dovukli me na Ilidžu, gdje su me i ispustili na slobodu. Krenuo sam kuci. Kad, cujem da dolazi drugi automobil. Okrenem se i vidim Almina kako izlazi iz SFOR-ovog vozila.

Med

Tretman kome su bili izloženi ova dvojica Bošnjaka prošlost je koje ce se do kraja života sjecati. Ali, njih dvojicu ovih dana zabrinjava upozorenje SFOR-ovih vojnika koje su im saopcili na rastanku. Rekli su im, “ako budu smatrali da ce im ponovo trebati”, da ce ponovo doci po njih.

Najviše ih boli toa da su nezašticeni. Pripadnici FMUP-a, na celu sa - vec bivšim - ministrom Bešicem, uopce nisu htjeli znati šta se dogada sa njihovim sugradanima. Porodice Nihada KaršIca i Almina Harbauša danima odlazile se u njihove prostorije pitajuci za sudbinu svoje djece. Uzalud! Dobijali su isti odgovor da policija ne zna ništa. Znali su, ali vjerovatno nisu smjeli reci da znaju. Takoder, ovu dvojicu Bošnjaka zabrinjava i to što nisu tretirani po zakonu Bosne i Hercegovine, odnosno što im nije omoguceno da dokažu svoju nevinost. Uostalom, oni samo to i traže.

I, na kraju, država ih nije štitila kad su ih sforovci oteli i ponižavali.

Namece se pitanje: Kako ce naša država reagirati sutra ako se ostvare mnoge druge, još opasnije prijetnje SFOR-a? Nadamo se da nece reagirati kao što je reagirala sarajevska odvjetnica Senka Nožica, koja im je, savjetujuci Nihada i Almina (koji su od nje tražili pravnu pomoc protiv SFOR-a), u povjerenju rekla da je bolje da se ne igraju, jer su “Amerikanci veoma opasni, a može se lahko dogoditi da nekoga i ubiju”.